OLD FRIEND WHY ARE YOU SO SHY?

I believe it will be better tomorrow. Is not no love in vain data. When I recall the last time I know that there is hope for a better tomorrow, I know you love me love again, to want, appreciate and that I'll be everything you've always wanted. Not love just disappeared. not allow for complete all just go. You too loved to be abandoned, too are in my heart and me to become so distant. I just love life and I do not if it's not with you. I love you ... Old friend why are you so shy, just loved me like you used to...

Šta je sa ljubavi?

Zašto ljubav? Koliko mi to očekujemo od ljubavi??? Koliko to očekujemo od partnera??? U centralnom dijelu tijela gdje srce zapovijeda svaku životnu funkciju, gdje svaki tik i tak imaju svoj smisao, gdje procesi savršeno skladno rade, otkud tolika bol? Davati sebe i tražiti mali dio tebe oduvijek je bilo pomalo isrcpljujuće. Kao i svaka ljubav i ova ima svoj uspon, vrhunac i pad, dokle je ova došla? Nekako potajno svi sanjamo o velikim ljubavima, o srećama neviđenih razmjera, o lijepim, dugim i sretnim danima. Kada znamo da su ti dani pretsali, kada znamo da nikad možda nisu ni postojali? Ljubav u velikim količinama može biti isrpljujuća. Kreneš tako s početkom veze i te niti postaju tako čvrste da ni sama osoba nije svjesna koliko su žilavo jake, dok ne dođu problemi. Doći će đavo prije ili kasnije, jednostavno doći će. Kada želje najviše porastu, kada ljubav visoko leti, kada nada u bolje sutra iznova se rađa shvatimo da svemu dođe kraj. Shvatiš i nema gore istine od koja te udari ravno u srce. Kada znaš da si dao sve od sebe da nečiji život napraviš vrijednim življenja u dvoje, a nemaš ljubavi zauzvrat, tada dođe ono bolno, istina koja loše zvuči i jednostavno ne prestaje da u ušima huči. Pitam se često, kako je to biti sa druge strane? Da li je tako lako lako primati ljubav, a davati samo more lažnih nada. pustiti paćene da vjeruju u bolje sutra, biti sebičan i na neki sebi svojstven način uživati u svemu tome. Ljubav je bolna, ako nije takva kažu da nije ljubav. Zašto toliko čeznemo za osjećanjima koja će nas patiti, zašto nekako uvijek želimo ono pogrešno. Možemo li jednostavno mi biti samo mi. Voljeti i biti voljeni. Željeti i biti željeni…

Ljudi iz pećine

Ljudi iz pećine.

Tačno mi je žao što moram gomilu današnjih gubitnika nazivati jednim ovakvim epitetom, ali jednostavno sada mi taj izraz tako dobro zvuči. Znaju li uopšte pojeinci odakle su i kakva je svrha njihovog postojanja? Izaći iz mišije rupe i pretvoriti se u džinovskog lava, e pa da to mogu samo oni. Anonimusi koji nemaju kao što bi stari ljudi rekli ni kučeta ni mačeta nekako se uzdignu iz pepela kao feniksi i još se pitaju zašto im se ne klanjamo. Treba postaviti stvari na pravo mjesto. Ljude posjetiti s vremena na vrijeme ko su i koja je njihova svrha u vašem životu. Nikada ih pustiti preblizu sebe i vaših najbližih, treba ga nogom metaofrički ugurati nazad u rupu iz koje je cijeli svoj životni vijek virio dok nije došao u Vaš život. Nedajite nikada mnogo, dajte svega na kašičicu i držite odstojanje. Imajte stav i štite svoje najbliže. Vratite ih u pećine i duboki zaborav ako počnu narušavati Vaš životni mir. upotrjebite sve sile i ne libite se ničega da spasite sebe i svoje bližnje. Teško je danas biti Boss, a nisi ni Hadžija. Ne vjeruj ljudima koji nemaju ime i porijeklo, koji nisu naučeni da vole i budu voljeni. 

You know you love me...